Mala truba ide na godišnji

Reading Time: 2 minutes

Naslovna fotografija: Tawatchai07 / Freepik

Danas je Maloj trubi peti rođendan, pa mi se čini sasvim prikladno upravo danas je poslati na godišnji.

Dragi svi,

Od samoga početka Male trube, trudila sam se svoje stavove i razmišljanja iznositi vrlo izravno. Ovo nije tekst o glazbi, ali smatram da je pošteno prema publici i glazbenicima napisati ga, kako biste znali o čemu se radi i zašto sam odlučila pauzirati s Malom trubom.

Bitno je znati da je Mala truba od početka „one-woman show“ i nema me tko zamijeniti. Zato kad meni nešto zašteka, zašteka i na blogu. Mala truba je već bila na poduljoj pauzi, nakon koje se transformirala i sadržajno i vizualno, pa ne smatram ni ovu stanku nekom velikom dramom. No, pauza je nužna jer iz zdravstvenih razloga neko vrijeme neću moći biti posvećena ovom svom dragom projektu.

Naime, rođena sam s greškom na srcu (tetralogija Fallot). Već sam jednom operirana kad sam imala dvije godine, no sada je došlo vrijeme za još jednu operaciju. To nije ništa neočekivano, već je uobičajeno da kod odraslih pacijenata, koji su prošli tu prvu operaciju, dođe do situacije u kojoj je i moje srce sada te je popravak (ili kako ja zovem: remont) gotovo neizbježan. Kao rezultat mog stanja u kojem, laički rečeno, srce nedovoljno jako pumpa, osjećam se progresivno sve umornije i moram svoju svakodnevicu svesti na hladni pogon jer su mi i najjednostavnije fizičke aktivnosti teške, a mentalni rad me brže iscrpljuje. To znači da se mogu usredotočiti jedino na posao na radiju dok god ne odem na bolovanje. To znači i da neko vrijeme neću moći odlaziti na koncerte u onoj mjeri u kojoj sam znala ići, što mi jako teško pada, no cilj mi je moći hopsati po koncertima do mile volje jednom kad se oporavim. To također zasad znači mnogo, mnogo odmaranja uz fokus na zdravlje.

Iako niti jedna operacija nije bezazlena, a pogotovo operacija srca, vjerujem da sam u dobrim rukama i da ću se dobro oporaviti te još mnogo godina biti u mnogo boljem stanju nego sada. Ovo pišem ne zato što želim izazvati neku veliku dramu, nego zato što smatram da bi bilo nepošteno i prema onima koji čitaju Malu trubu i onima o kojima ovdje pišem da tek tako stanem. Osim toga, kako je ovo ipak moj osobni blog, malo ga koristim i kako bih što većem broju ljudi, koji mi nisu u najbližem krugu, priopćila što se dešava.

Još ne znam ni kada će mi biti operacija (ove godine svakako), ni kada ću biti spremna ponovno aktivirati Malu trubu. Nadam se da će to biti najesen, možda i prije.

U međuvremenu, i dalje pratim domaću glazbenu scenu, i dalje mi šaljite i dojavljujte novitete (mail je ana@malatruba.com). Osim što ću još neko vrijeme raditi na radiju, želim i na bolovanju ostati u toku s onime što se dešava na sceni, koliko god to budem mogla.

Eto, nadam se da sam ovime pokrila sve ključne točke. Nadam se i da će Mala truba, jednom kad joj se vratim, biti još bolja i sadržajnija nego dosad. Do tada, grupa Male trube na Facebooku ostat će otvorena i voljela bih kada bismo je držali aktivnom objavljujući domaće i strane novitete, kao i dobru glazbu općenito.

Hvala svima na dosadašnjem praćenju i držite mi fige. 😊

Srdačno,

Ana

P.S. Nadam se da će mi se ove godine desiti i scena kao na naslovnoj fotografiji. Jako bi mi dobro došlo.