Mary Hammel / Unsplash

Pun mjesec glazbe: Nika Turković, Aklea Neon, Z++ i drugi

Reading Time: 5 minutes

Naslovna fotografija: Mary Hammel / Unsplash

Plus: pocket palma, Fani Solomun, Rakete ft. Kristijan Beluhan, Domagoj Šimek ft. Mary May i Alba&Leo.

Prije no što vam predstavim ovomjesečni izbor pjesama koje su mi najviše privukle pažnju (u pozitivnom smislu, naravno), imam potrebu napisati nekoliko rečenica o kriterijima. 

Naime, na playlistu Pun mjesec glazbe uvrštavam pjesme koje su iznad prosjeka, odnosno iznad moje prosudbe da se radi o OK ili pristojnoj pjesmi. Mora tu biti još neki element koji me barem zainteresira, nešto što je malo drugačije od većine pjesama koje se nude.  Vjerujte mi da tijekom mjeseca preslušam gotovo sve singlove koje objave hrvatski glazbenici (120 u posljednjih mjesec dana) i tu se doista može čuti svega i svačega. No, ono što vam preporučim i dodam na listu Pun mjesec glazbe mora biti bar malo posebno.

Kako sam prošloga mjeseca isto od oko 120 pjesama na listu stavila tek tri pjesme, mislila sam da je problem u meni, da sam previše kritična, no ovaj mjesec mi je vratio vjeru ne samo u moju procjenu nego i u domaću scenu, barem što se singlova tiče.


Nika Turković – “Pusti” (Aquarius Records)

Niku s velikim zanimanjem pratim otkad je prije gotovo dvije godine objavila svoj prvi “odrasli” singl “U mraku” i mogu ustvrditi da je sa svakom pjesmom bila daleko iznad prosjeka hrvatske glazbene scene. Pjesmom “Pusti”, meni najdražom dosad, približila se na korak-dva do uistinu svjetske produkcije u kojoj je još uvijek popularno osuvremenjivanje zvuka popa 1980-ih, što je ovdje odlično učinio aranžer i producent Ivan Pešut koji s Nikom potpisuje i glazbu. Plesni ritam idealan je za toplo ljeto i povratak (legalnih) tuluma. Pjesma za pravi trenutak. Mogu joj čak oprostiti i pokoji krivi naglasak, jer je cijeli paket, zaključno s videospotom, toliko dobro zapakiran da svakim novim singlom priča novu priču i iznova daje lekciju kako se to radi. Jedino što smatram da je Nika sama po sebi dovoljno zanimljiva da angažman influenserica koje se vizualno ne uklapaju u estetiku videospota doista nije potreban. Dakle, naklonost medija ima, svaki videospot u trendingu ima, sad se treba dokazati nastupima.

Nika Turković – “Pusti”

Aklea Neon – “Ljudnjak” (samostalno izdanje)

Aklea Neon je pomalo kontroverzna pojava na našoj glazbenoj sceni. Nju, valjda, ili skužiš ili ne. Osim što je jedna od rijetkih predstavnika alternativne scene koji su se predstavili na Dori, tamo je nastupala s pjesmom “Zovi ju mama” čiji je aranžman dijelom napravljen pomoću posebnog uređaja koji se priključi na biljke i električne impulse pretvara u zvuk. To je zbunilo i najveće alternativce. Potom je predstavila pjesmu “Riba iz kade” koja je mnogima postavila upitnike iznad glave, što su pokazali dislajkovima na YouTubeu. Ja sam čak imala potrebu, umjesto Aklee, razložiti neke sporne dijelove pjesme. No, onda se desio njezin prvi samostalni singl nakon što je otišla iz okrilja Aquarius Recordsa, “Shika Shika”, radi kojeg sam i ja bila prilično pogubljena. Nasreću, mislim da se senzualnom ljubavnom pjesmom “Ljudnjak” vratila na pravi trag, utaban pjesmama “Da mi je” i “Pola puta” gdje je i dalje jedna od najboljih poeta na našoj sceni, dovoljno svoja, a opet dovoljno razumljiva i široj publici kojoj se želi svidjeti.

Aklea Neon – “Ljudnjak”

Z++ – “Dijamanti” (YEM)

Nakon prošlogodišnjeg post-ljetnog hita “Ljeto već je gotovo”, ovaj osječki glazbenik i producent plesnom funky pjesmom “Dijamanti” konkurira za hit najtoplijeg mjeseca godine i daje lekciju onima koji to pokušavaju, ali im baš ne ide. Iako je nastupom na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Moj svijet” pokazao da bi mu ipak trebala pomoć u pripremi za predstavljanje na sceni i ponašanje pred kamerama, kao i vokalnoj interpretaciji (svirke pred fanovima su jedno, ali za viši stupanj treba još raditi), Z++ svakom novom pjesmom pokazuje da je jedan od najkvalitetnijih glazbenika i producenata mlađe generacije. Gotovo da nema prosječnog singla i svaka nova traka koju objavi predstavlja njegov rast i razvoj u vrlo individualnu glazbenu ličnost. Nadam se da mu se nastup na inače sve gorem Zagrebačkom festivalu isplatila u smislu predstavljanja široj publici te da su radijski glazbeni urednici zagrizli i počeli ga više vrtiti. Ovaj dečko to već odavno zaslužuje.

Z++ – “Dijamanti”

pocket palma – “Zauvijek” (Aquarius Records)

Premda je možda ova balada prikladnija za kraj ljeta nego za početak, duo pocket palma teško može fulati. Neminovnost rastanka i kraja ljubavi i ovoga puta su ogrnuli u ruho protkano elementima glazbe 1980-ih, što je već postao njihov zaštitni znak. Kao i već spomenuta Nika Turković, pocket palma svemu što rade pristupaju vrlo ozbiljno i profesionalno, što mi daje nadu za budućnost hrvatske glazbene scene. Nisu samo angažirani oko skladanja i produkcije, već i oko videospotova koje im već neko vrijeme radi njihov vrijedni i vjerni suradnik, fotograf i redatelj Benjamin Strike. Ovo je drugi najavni singl novoga albuma i jako me zanima smjer u kojem će pocket palma dalje ići, te po čemu će drugi album biti drugačiji od njihovog debitantskog, eponimnog albuma iz 2019. 

pocket palma – “Zauvijek”

Fani Solomun – “Dalija (BIG SKY)” (samostalno izdanje)

Mlada varaždinska kantautorica prvim singlom “Svaki kut” predstavila se prije nepunih godinu dana i već privukla moju pažnju. Fani odudara ne samo od prosjeka već i od drugih mladih glazbenika posebnim pristupom skladanju, pomaknutim melodijama i tekstovima koji se, na svu sreću, ne uklapaju u srednju struju hrvatske glazbene scene. Njoj ustaljene šablone domaćih “hitmejkera” ne znače ama baš ništa, već se više oslanja na inozemnu produkciju alternativnog popa. Premda mi se čini da je još daleko od ostvarivanja svog punog glazbenog potencijala, već je kao nebrušeni dijamant dovoljno svoja i zanimljiva, što mi potvrđuje angažman Jere Šešelje kao aranžera i producenta pjesme “Dalija” te Luke Tralića shota koji potpisuje master. Možda je pjesma već dovoljno ritmična za lagano gibanje, no mislim da bi joj odlično sjeo remix (recimo, pocket palme).

Fani Solomun – “Dalija”

Rakete ft Kristijan Beluhan – “Ponekad mi daš” (Aquarius Records)

Ova pjesma mnogima neće sjesti na prvo, ali niti na daljnja slušanja, što ne govori o njezinoj kvaliteti, već o odmaku od pristupa na koji su nas radijski programi navikli. No, glasovi Ivane Starčević i Kristijana Beluhana – jednih od najboljih, a često podcijenjenih i neprimijećenih pjevača naše scene – odlično su se uklopili oko melodijske teme koja podsjeća na Daleki istok. Za pozadinske vokalne dionice zaslužan je višestruko talentirani Matija Antolić, dok su Jura Ferina i Vladimir Mirčeta napravili fini, prozračni, ljetni aranžman. Nadam se da ćete dati priliku ovom pomaknutom romantičnom alt pop duetu.

Rakete ft Kristijan Beluhan – “Ponekad mi daš”

Domagoj Šimek ft. Mary May – “Slightly Overused” (Dostava zvuka)

Još jedan jedinstveni duet predstavili su nam Domagoj Šimek i Mary May, čiji prepoznatljivi glasovi su, nadam se, bliski svima koji imalo prate domaću alternativnu scenu. Ako nisu, ovo je dobra prilika da se upoznate s njihovim unikatnim bojama koje su prekrasno uskladili u ovoj intimnoj, minimalističkoj, akustičnoj baladi. Ovakav jednostavan aranžman paše uz tekst koji tematizira osjećaj emocionalne istrošenosti i životnih udaraca. No, s obzirom na to da se ipak radi o takvim jedinstvenim glasovima, nadala sam se bar nekakvoj decentnoj vokalnoj bitci i improvizacijama. Ovako mi je pjesma malo prekratka. No, možda im ovo neće biti jedina suradnja. 

Domagoj Šimek ft. Mary May – “Slightly Overused”

Alba & Leo – “A Little House With A Triangular Roof” (Aquarius Records)

Pjevačica Alba Nacinovich i gitarist Leo Škec iz Rijeke dugi niz godina nastupaju zajedno, izvodeći uglavnom obrade. Imali su prije nekoliko čak jedan pokušaj s autorskom skladbom na hrvatskom jeziku, no prošli su prilično ispod radara. No, na svu sreću, nisu jedni od onih koji odustaju olako. Na koncu, Alba je profesionalna glazbenica koja je na Konzervatoriju glazbe “Giuseppe Tartini” u Trstu diplomirala jazz pjevanje i koja je sa samo šest godina nastupila u popularnoj talijanskoj dječjoj emisiji Zecchino d’Oro. Kada čujete Lea kako svira gitaru, vjerojatno vam ne bi palo na pamet da nije profesionalni glazbenik, već docent na Građevinskom fakultetu u Rijeci. Valjda su se zato ovoga puta predstavili pjesmom o kući s kosim krovom, koja zapravo tematizira odnos sa svojim unutarnjim djetetom. Možda je sada došlo vrijeme da scena i publika prihvate glazbu koju rade Alba & Leo.

Alba & Leo – “A Little House With A Triangular Roof”