Little Simz by Nwaka Okparaeke

Kako sam zahvaljujući sjajnoj Little Simz ponovno zavoljela glazbu

Reading Time: 7 minutes

Naslovna fotografija: Nwaka Okparaeke

Nezavisna britanska hip hop glazbenica objavila jedan od najhvaljenijih albuma godine kojime me kupila za sva vremena.

Ovoga proljeća kod mene je došlo do zasićenja. Zasitila sam se glazbe. Ili sam barem tako mislila. Kako se netko uopće može zasititi glazbe? Pa, ako ti se nešto ne sviđa, samo nađeš nešto što ti odgovara. Kod većine ljudi to je doista tako, jer uistinu ima prekrasne glazbe koja samo čeka da je otkrije još više slušatelja. U čemu je onda problem? U tome što ja jako volim svoj posao. Glazbeno novinarstvo je moja profesija, a ne hobi, i želim biti što bolja u tome što radim. Pritom se ne uspoređujem s drugima, jer uvijek će netko biti bolji (nije ovo natjecanje!), nego samoj sebi postavljam stalno nove izazove. Ono što vidite i čitate na Maloj trubi je tek manji dio toga što radim.  

Shvativši da je glazbeno novinarstvo domena u kojoj mogu maksimalno iskoristiti svoje vještine i razvijati talente, opredijelila sam se za praćenje uglavnom hrvatske glazbene scene. Naravno, svako malo bacim uho na ono što se dešava na inozemnoj sceni, da lakše ovu našu mogu staviti u kontekst, vidjeti gdje smo, kamo idemo, a kamo bismo mogli ići. 

Kako bih vidjela gdje smo, trudim se što pomnije pratiti nova domaća izdanja: singlove, albume i EP-je. U nedostatku neke službene baze podataka, služim se priopćenjima za medije koje mi diskografi i pojedini samostalni izvođači pošalju mailom, pratim društvene mreže i razne medije. Sve to redovito ubacujem u tablice i preslušavam koliko više mogu (sve singlove i albume koji mi se učini da barem obećavaju). Tko god mi pošalje nešto novo, završi u tablici i imam ga/je/ih na umu. For the record, trenutno je u njoj preko 1000 singlova, a još nisam ubacila one objavljene u posljednjih tjedan dana. I da, sve te singlove sam preslušala.

U toj famoznoj tablici se, da budem iskrena, tek tu i tamo nađe nešto što me razveseli. Ono što me razveseli obično završi u mjesečnom izboru Pun mjesec glazbe. Jako je mnogo tu preslušanog materijala koji mi ni blizu nije po guštu, ali to shvaćam kao jednu od malobrojnih mana mog posla, životnog poziva, da budem malo pompozna.  

Sve dok mi u jednom času nije bilo previše svega. I životnih i profesionalnih uspona i padova, i pandemije i potresa, i mog potencijala koji često čuči možda prepoznat, ali neiskorišten, i tuđih potencijala koji čuče ukalupljeni u prosjek mainstreama, i razvikanih mediokriteta i tihih talenata. Svega mi je bilo dosta. Ozbiljno sam razmišljala ima li sve to što radim ikakvog smisla, pomaže li ikome i je li ikoga uopće briga. Glazbu sam slušala reda radi, radi posla, i jedino me još tu i tamo nešto moglo zainteresirati, kao “Heat Above” koju su izbacili Greta Van Fleet – ali, to je druga priča, ne toliko važna kao ova.

I onda sam tako jednog petka u travnju s pola uha, čisto reda radi, na Spotifyju slušala playlistu New Music Friday sa skroz svježim međunarodnim singlovima i čula nešto što nisam mogla ignorirati, premda sam slušala s pola uha, čisto reda radi, ne očekujući ništa spektakularno. No, spektakularno sam dobila, jer taj bogati zvuk bubnjeva, puhača, gudača i zbora (aranžmani Rosie Danvers, kasnije sam doznala), u kombinaciji s odličnim beatom i cjelokupnom produkcijom (Inflo, kasnije sam doznala), ne možeš ne čuti. Kao fanfare u špici 20th Century Foxa. Nakon toga mora slijediti nešto dobro. Jel’ da da mora?

Pjesma: „Introvert“. Izvođačica: Little Simz. Introvert, pa tako pompozan zvuk? 

 

The kingdom’s on fire, the blood of a young messiah

I see sinners in a church, I see sinners in a church

Sometimes I might be introvert

 

Čekaj, čekaj malo… Odmah sam otvorila tekst pjesme i počela slušati ispočetka. Dopustila da me preplavi zvuk. Pratila riječ po riječ, to ispreplitanje društvenog s individualnim, profesionalnog s privatnim, izlaganje osobnih dvojbi uz bok svemu tome, a još se k tome svako malo pojavi stih koji kao da traži vlastiti esej. (To je ukratko i opis cijeloga albuma koji je objavila nekoliko mjeseci kasnije.)

 

Angel said, “Don’t let you ego be a disturbance”

Inner demon said, “Motherfucker, you earned this”.

 

Poezija je to kakvu nisam navikla čuti u jedan petak oko podneva dok s pola uha slušam playlistu s novitetima iz glazbenog svijeta koji uglavnom imaju šanse dospjeti na radijske ljestvice i pritom često sve zvuči konfekcijski.

 

One day, I’m wordless, next day, I’m a wordsmith

Close to success, but to happiness, I’m the furthest

At night, I wonder if my tears will dry on their own

Hoping I will fulfil Amy’s purpose.

 

Gotovo, navukla sam se. Još i više kad sam vidjela videospot. Tko je ova žena i zašto je tek sad čujem? Aha, producent je Inflo. Zašto mi je to poznato? Je li moguće da je on dio kolektiva Sault koji sam slušala prošle godine? Je. Aha, sad mi je puno toga jasnije. (Vama vjerojatno nije, pa vas upućujem i na Sault čiji je album Rise na stranici Album Of The Year prošle godine dospio na drugo mjesto, odmah nakon Fione Apple).

 

 

Dva tjedna kasnije, Little Simz je već imala novi singl, „Woman“, za koji je sama režirala videospot te ugostila (kao i drugdje na albumu) prekrasnu Cleo Sol. Skroz druga tema i atmosfera, ali outro pjesme „Introvert“ stapa se u „Woman“, tematski i glazbeno.

 

Alone, but not lonely

Your truth unveils with time

As you embark on a journey

Of what it takes to be a woman.

 

Vrlo mudro. Mudro je i to kako je pjesma složena tako da je bliska i bijeloj Europljanki poput mene, koja se istovremeno educira o iskustvu crnih žena i pridružuje se u slavlju njihove posebnosti i doprinosa cijelom društvu. Ne znam je li to bila namjera, ali takav efekt je na mene ostavila.

 

Woman to woman, I just wanna see you glow.

 

 

Istovremeno, njezina pjesma „Venom“ s prethodnog albuma Grey Area postala je trend na TikToku i temom cijelog niza reaction videa na YouTubeu ( kao i „Introvert“). Ne samo to, već je popularnom postala i vrlo pametno osmišljena tetovaža koja s jedne strane izgleda kao VENOM, a naopačke kao WOMEN.

 

 

They would never wanna admit I’m the best here

From the mere fact that I’ve got ovaries

It’s a woman’s world, so to speak

Pussy, you sour

Never givin’ credit where it’s due ’cause you don’t like pussy in power

Venom

 

Treći singl „Rolling Stone“ spustio je tenzije, dok me četvrti „I Love You, I Hate You“ zaskočio i poveo na emocionalno putovanje kakvo nisam očekivala.

 

Never thought my parent would give me my first heartbreak

 

Slobodno mogu reći da je to himna sve djece koja su odrasla uskraćena za pažnju bar jednog od roditelja. Bolno iskrena pjesma koju sigurno nije bilo nimalo lako napisati, a nije je lako ni slušati, iako dobro dođe ako želite pomoći izliječiti neke rane. I dobro sam se držala, moram reći, do…

 

He was just once a boy, often I seem to forget

Lookin’ at Polaroids of pictures secretly kept.

 

Tu mi se desio raspad sistema, sve brane su popucale i tek drugi put u životu sam oplakala tatu kojeg više nema, koji nije bio tu koliko je trebao ni kad je bio na ovom svijetu, no kojem sve manje zamjeram. Polaroid je bio njegova kamera kojom je bilježio moje najranije djetinjstvo. I fotografije i kamera su pomno sačuvani.

Zašto pišem nešto ovako osobno? Pa, zato što su glazba i umjetnost tu da nas potaknu na razmišljanje, da potaknu emocije, da potaknu rješavanje nekih situacija kako bismo bili bolji. Zato što me Little Simz svojom iskrenošću dirnula i potakla sve prethodno navedeno.

 

 

Ona sama sve vrijeme na albumu vodi razgovore sama sa sobom, što u samim pjesmama, što u sjajno osmišljenim interludijima u kojima glumica Emma Corrin (The Crown) igra ulogu anđela čuvara, vilinske kume ili višeg Ja Little Simz. Shvatite kako hoćete. A ti su interludiji pak priča za sebe i naprosto čarobni, što konceptom što zvukom. Ako Infloa i Rosie Danvers ne angažira ekipa iz Disneya, jako će fulati.

Dakle, album. Sometimes I Might Be Introvert. SIMBI. (Simz the artist or Simbi the person?) Korak u normalizaciji introvertnosti. Sve što Little Simz jest trenutno kao glazbenica nalazi se na ovom albumu koji je vrlo brzo po objavljivanju 3. rujna postao jednim od najbolje ocjenjenih albuma godine i trenutno na AOTY-ju drži visoko treće mjesto. Od svih razvikanih izvođača, pompozno najavljivanih albuma, jedna mlada nezavisna hip hop glazbenica svima je pokazala kako se to radi. 

Tell me who you know floatin’ on a beat like this?

You can not respect it, I ain’t askin’ you to like this

You can always trust I’ll give you somethin’ new to vibe with

Heads turn when I pull up lookin’ stylish

Ain’t your typical rapper, I ain’t got my neck froze

Still, your favourite artist couldn’t even step close

 

O albumu bih mogla satima razgovarati. Što god napišem o njemu, neće biti na toj razini, ali svakako je poticaj da u svojem djelovanju stremim ka visinama. Koliko god sam album poslušala, svaki put čujem nešto novo, neki novi zvuk mi izmami osmijeh, neki novi stih mi se utisne u dušu. Album je to o skromnosti i prkosu, obitelji i karijeri, introvertnosti i želji za bliskošću, sumnjama i osnaživanju, poštivanju tradicije i gledanju u budućnost.

 

But trust me, this music ting is my prophecy

I didn’t need to convince them ’cause they saw it all from just watching me

Now I got them on sight, confidence rises

There ain’t no stoppin’ me, I’m unstoppable

Got a strong head on my shoulders and bein’ good-hearted don’t cost at all

 

No, nije mi namjera da ovo bude recenzija. Ni najmanje. Samo podsjetnik koliko (mi) je glazba važna; koliko je važno uvijek željeti bolje za sebe, željeti bolje za druge, rekalibrirati se kad osjetiš da te mulj prosjeka vuče prema dolje i čini da prihvaćaš status quo; …

 

Come get on my level, come get on my level

From a youngen, true, I’ve been I different kinda rebel

 

koliko treba istraživati i rušiti barijere, svoje i tuđe, ali zauvijek igrati se i biti beskompromisno svoja.

 

Understand you are just a vessel for the Lord

Lion heart, don’t you feel the blessings in your paws?

 

Nisam se začudila, iako mi je bilo beskrajno drago, što je Little Simz u kolovozu ostvarila svoje prvo pojavljivanje na američkoj televiziji u showu Jimmyja Fallona. Uslijedila su gostovanja u poznatom sessionu NPR Musica Tiny Desk, pa Live on KEXP at Home, pa kod Jimmyja Kimmela, da bi prije nekoliko dana konačno završila i kod sunarodnjaka Jamesa Cordena

Možda joj jedna od idućih destinacija uskoro bude i Hrvatska.

Hvala AWAL-u na ustupljenoj fotografiji.