Najzanimljiviji albumi prve polovice 2020. godine

Reading Time: 12 minutes

Od 250 albuma hrvatskih izvođača, izdvojila sam one koje sam najviše uživala slušati, te one za koje smatram da su vrijedni pažnje.

Otkad je glazbene nagrade Rock&Off, u čijem sam žiriju, krajem godine uzimam si u zadatak načiniti popis domaćih albuma i singlova, te koncerata na kojima sam bila. Tako si olakšam krajnju odluku i sigurija sam da nisam nikoga nehotice izostavila iz procesa odlučivanja. Za izradu tih popisa treba mi barem deset dana, a to uključuje pretraživanje mailova i priopćenja o novim izdanjima koja su mi pristigla tijekom godine, glazbenih medija i Bandcampa. Ove godine odlučila sam si olakšati, te popise radim krajem svakoga mjeseca. Tako sam odlučila podvući crtu na kraju lipnja i prepoloviti ovu čudnu godinu, u kojoj je – prema mojoj evidenciji – objavljeno 510 domaćih singlova i 250 albuma (LP-ja i EP-ja). Naravno, uvijek postoji mogućnost da mi je nešto promaklo, ali dok nemamo neku službenu, nacionalnu evidenciju novih izdanja, ovo je najbolje što imam.

Prisjetila sam se albuma koje sam slušala tijekom godine, a na neke sam obratila pažnju tek ponovno prolazeći kroz popis. Ono što slijedi je moj odabir albuma objavljenih od 1. siječnja do 30. lipnja, koji su mi najzanimljiviji, koji su me najviše razveselili, u kojima sam najviše guštala. U drugom dijelu su neki albumi koji mi se također čine zanimljivima, no – ajmo tako reći –  vjerojatno je da mi neće ući u konkurenciju albuma godine, ali smatram da ih vrijedi spomenuti. Albumi su (uglavnom) poredani prema datumu izdanja.


Doringo – Gužva u svemiru

Hitchtone Music & Promotion

Jazz, surf, prog, world – sve je to u svoj izričaj utkao Doringo, trojac koji čine Dinko Čvorić – Doringo (gitara), Mihovil Jurdana (bas) i Damir Mihaljević (bubnjevi). Valja spomenuti i gostujuće glazbenike, koji su pomogli kreirati ovaj začudni Doringov svemir, a to su: Mak Murtić (saksofon), Aldo Foško (bas klarinet), Lucija Stanojević (violina) i Orjen Riđanović (akustična gitara). Gužva u svemiru odvela me na put i probudila mi maštu, tako da sam s jedne strane istraživala neke bliske i dalje geografske predjele koje nikada nisam vidjela uživo, a s druge pokušavala detektirati uzore i izvore glazbenih fraza. Ako vam se sviđa sve popularniji nemanja, Doringo je svakako nešto što biste trebali poslušati.

 

 

The Bonebomb – fun(k)house session

Samostalno izdanje

Dobar groove zlata vrijedi, a kada naletim na nešto ovoliko dobro, odmah tražim informacije o bendu. Tko su članovi? Gdje ih mogu čuti? Jesam li dosad živila u pećini, pa ne znam nešto što je općepoznato? No profila na društvenim mrežama nemaju, kao ni web stranice, pa su mi tek recenzije kolege Dubravka Jagatića i tekstovi na glazbenim portalima otkrili o kome se radi. Za ovu funk groove poslasticu, koja nas ozbiljno vuče ka 1970-ima, zaslužan je basist i skladatelj Nikola Jerković, koji je oko sebe okupio respektabilno društvo. The Bonebomb tako uz njega čine Jurica Leikauff (klavijature, usna harmonika), Berko Muratović (udaraljke i bubnjevi), Frano Putica (udaraljke i bubnjevi), Luka Žužić (trombon), Mario Bočić (saksofon), Zvonimir Bajević (truba) i Gordan Muratović aka Coco Mosquito (gitare). Doista prava šteta što se ovakva sjajna ekipa i odlična glazba toliko malo promovira. Ili ja stvarno živim u pećini.

Bandcamp logo

Reper iz sobe – Vanka

Menart

Album prvijenac gitarista Ivana Grgića iliti Repera iz sobe, dokaz je kakve sve fine stvari može zakuhati glazbeno podzemlje. Kad sam čula debitantski singl „Reper iz sobe“, svojevrsni autorov manifest, koji zvuči kao glazbeno dijete ljubavi Jovanottija i TBF-a, pomislila sam: „Napokon dobar pop funk koji ne zvuči kao uzaludan pokušaj imitiranja Dina Dvornika!“ Vanka obiluje dobrim grooveom i pametnim, pamtljivim tekstovima, kojima Grgić tematizira svakodnevne situacije, uz sasvim decentan prikaz društva u kojem živi(mo), te obilje (auto)ironije. Sve onako kao usput i lijeno, a zapravo prilično promišljeno i simpatično. U stvaranju mu je pomogao cijeli niz odličnih glazbenika, od kojih valjda izdvojiti DD Kolektiv i Ninu Saffron. Za produkciju su pak zaslužni Ante Prgin Surka, Davor Doležal i Zvonimir Dusper Dus. Ako bude bilo sreće, Reper iz sobe iz mode nikad izaći neće. Nikad od mene repera, ali mi je zato drago da je ovaj izašao u javnost.

Como Bluff – Como Bluff

Dostava zvuka

Como Bluff je četvorka koja je samu sebe u jednom intervjuu opisala kao „prvi band aid iz Krivog puta“. Referenca je to na poznati zagrebački kafić koji je jedan od sinonima za alternativnu umjetničku scenu. Zapravo nije iznenađujuće što je postao plodno tlo za okupljanje ovakvog benda, svojevrsne supergrupe, koju čine članovi još nekih zagrebačkih bendova, kao što su Muscle Tribe of Danger And Excellence, Paul The Walrus i Dora Maar: Arijan Škapur, Miro Kadijević, Luka Jambrošić i Viktor Strejček. Od raznih utjecaja i uzora – rocka 70-ih, Americane, grungea i Britpopa – Como Bluff su stvorili jako obećavajuću, melodičnu i uhu ugodnu mješavinu. Ova pretežno milozvučna, akustična varijanta, za koju su se odlučili na ovom EP-ju, na koncertima bi se trebala pretvoriti u nešto žešće. Nadam se da ćemo uskoro imati prilike tome svjedočiti.

Teatar Poco Loco – Orkestra PocoLoca

Samostalno izdanje

Otključ, otključ, buć, muć truć. Tako Orkestra PocoLoca svoju publiku traži da otključa maštu, a potom im pjeva bajke. Tu su poznati likovi – Crvenkapica i bakica, vuk, vještica, tri praščića, Palčica, ružno pače – čije priče ovaj orkestar predstavlja na nešto drugačiji i beskrajno simpatičan način. Kako je za moje najranije glazbeno obrazovanje bio zaslužan Disney, znam koliko je važno da je malenima dostupna glazba koja je prilagođena njihovom uzrastu, čija je podloga priča koja im može zadržati pažnju, a uz to se provlače lijepe pouke. Iza ove lijepe priče stoji Teatar Poco Loco, mala umjetnička organizacija koja se u šest godina postojanja okitila vrijednim nagradama i nastupila pred više od 60 tisuća djece. Bili maleni ili nešto veći, svi smo mi još uvijek na neki način djeca. I kad vam bude puna glava svijeta odraslih, otključajte maštu i vratite se u djetinjstvo.

Matija Dedić – Tajna vještina

Croatia Records

Ovakvi izazovi nisu strani Matiji Dediću: uzeti opus poznatog skladatelja i izvođača i od toga kreirati nešto samo svoje. Uostalom, nije ovo prvi put da se uhvatio Gibonnijevih skladbi. To je već učinio na albumu Tempera iz 2011. godine. Devet godina kasnije, dao je još jedno čitanje nekim pjesmama koje se nalaze i na Temperi. No, ne radi se ovdje o pukom copy-paste principu, niti je pristup jednostavan. Gibonnijeve dobro poznate glazbene teme (i one manje poznate), Dedić uzima naprosto kao začetak, početnu točku, odskočnu dasku za skok i zaron duboko u svoju nutrinu. Ono što je vješto izronio je toliko pripada njemu koliko i originalnom autoru.

 

Mary May – Things You Can’t Put Your Finger On (live)

Pass the Hat Records

Mary May i njezina družina vještih muzičara (Luka Čapeta, Marko Ferlan, Borko Rupena i Marin Živković) počastili su nas koncertnim albumom. Kažem „počastili“, jer je biti na njihovom koncertu uistinu privilegija, a imati zvučni zapis dodatna nagrada. Mary se na glazbenoj sceni pojavila prilično nepretenciozno, no vrlo brzo je postala jedna od značajnijih figura alternativne scene (nisam zadovoljna tim terminom i mislim da trebamo naći novi, no do tada…). Tu radost muziciranja koju često spominjem u kontekstu glazbe Mary May, a koju ona ispoljava i dijeli s kolegama na sceni, ulovio je snimatelj Hrvoje Nikšić na intimnom koncertu održanom krajem godine u zagrebačkoj 1. gimnaziji. Ovaj album traži da mu posvetite vrijeme i dužnu pažnju, a zauzvrat će vas višestruko nagraditi.

Afion – Treći bilbil

Aquarius Records, Spona

Naravno da sam trebala guglati što znači „bilbil“. To je, naime, slavuj. Kako je to simbolično! Naime, Afion se upravo svojom obradom pjesme „Slavuj“ predstavio publici još 2007. godine, a Treći bilbil im je treći studijski album. Mislim, što drugo očekivati od benda koji gaji ljubav prema tradicijskoj glazbi i svojom strašću tu ljubav prenosi i nama. Mora tu biti simbolike i nečeg neočekivanog, baš kao i u njihovom pristupu i predstavljanju tradicije. Između drugog albuma Čudni svati i ovoga prošlo je čak dvanaest godina, tijekom kojih su se članovi Afiona raštrkali Europom. Možda ova godina nije naklonjena glazbenicima što se tiče nastupa, no drago mi je da se Afion ponovno ujedinio i vratio upravo sada, kad nam treba toplina i ljepota njihove glazbe.

Dunja Knebl i Kololira – Tamo gori

Geenger Records

Ime Dunje Knebl je, uz Lidiju Bajuk, sinonim za etno-glazbu. Tamo gori joj je jubilarni dvadeseti album u 25 godina dugoj karijeri. Ovoga puta Dunja Knebl i Kololora poveli su nas na putovanje prostorom i vremenom, od njezinog voljenog Međimurja, preko Ukrajine do Rusije, pa s druge strane preko Engleske do Amerike, te čak pet stoljeća unatrag. Dunja Knebl i Kololira time su nam željeli poručiti da je cijeli svijet globalno selo i da među ljudima u biti nema prevelikih razlika. Za snimanje tog glazbenog vrtloga tema i emocija zaslužan je glavni akter prvoga albuma iz ovoga članka, Dinko Čvorić – Doringo i zapravo mi je divno kada su glazbenici međusobno povezani i rade u službi glazbe, upravo u skladu s porukom ovoga albuma.

 

J.R. August – Murky Waters

Croatia Records

Murky Waters je zapravo kompilacija tri EP-ja – Change of Seasons, Tea Party with Mr. Death i Tales from the Forest – čije je objavljivanje započelo još 2012. godine. Onima koji su za J.R. Augusta čuli tek zahvaljujući službenom debitantskom albumu Dangerous Waters, ovo izdanje je uvid u njegove same početke. Onima koji i dulje prate njegov rad, ovo je povratak u prošlost i ponovni susret s nekim od njegovih ponajboljih pjesama, u kojima se očituje sva njegova kreativnost, pogotovo poetska. Kada sam na jednom njegovom koncertu prvi put registrirala stih „I wanted to talk to God, so I went to the church; God wasn’t there, just some boy selling his merch“, od smijeha sam se zagrcnula pićem. Ovo izdanje je odličan potez Croatia Recordsa, što dokazuje i to što su se oba Augustova albuma našla na popisu najprodavanijih albuma.

Mark Mrakovčić – Breeding Black Sheep

Dostava zvuka

Ovaj album iščekujem otkad sam još 2014. prvi put čula Marka Mrakovčića, odnosno njegov trio. Zapravo sam te večeri u Vintage Industrial Bar došla čuti neke druge poznate mi bendove, a na koncu sam završila kao Markov fan. I nisam jedina. Naravno, Mark je svih ovih godina bio previše zauzet snimanjem i produciranjem drugih glazbenika da bi se pošteno posvetio svojoj glazbi. Doista, kao što sam već napisala, kako bi nam to glazbena scena izgledala bez njegovog utjecaja? Ne želim ni zamisliti. Breeding Black Sheep donosi neke pjesme koje su fanovima već poznate, kao i one novije. Mislim da će ovaj album biti jedan od onih čije ću prvo slušanje zauvijek pamtiti – s osmijehom od uha do uha i osjećajem da ipak još uvijek nešto valja na ovom svijetu.

 

Elemental – Ilica

383records

Ilica je osmi studijski album popularnog sastava koji sve više izmiče žanrovskim odrednicama. To se, valjda, i očekuje od benda koji ima toliko staža, da postaje sve kompleksniji u glazbenom i poetskom izričaju, kao i odabiru tema. Malo je toga ovdje „na prvu“. Na koncu, imaju sasvim dovoljno radijskih hitova da si mogu priuštiti taj rizik i zaroniti dublje. Čini mi se da se rizik isplatio. Ova moja opaska nipošto ne znači da ovdje nema hitoidnih songova – dapače, samo što su oni malo više na onu emotivnu, ranjivu stranu od nekih prethodnih. Tako me singl „Hej, sanjalice“ pogodio i rasplakao kao Urbanova „Iskra“ prošle godine, a taman nam je dobro došao da nas tješi i bodri da i dalje sanjamo, bez obzira na sve.

 

Fallen Down Moon – Way Back Home

Samostalno izdanje

Joj, kako mi je drago da sam odlučila pročačkati po Bandcampu, a onda još i pročešljati svoj popis! Da nisam, vjerojatno bi mi promakao ovaj biser. Iza imena Fallen Down Moon stoji Zvonimir Buktenica iz malenog istarskog mjesta Žminja. Osim toga, internet ne nudi više informacija o njemu, ali saznat ću. Jer nešto ovako dobro ne može i ne smije ostati skriveno. Ne znam što mi je impresivnije – glazba, tekstovi, način pjevanja, emocija ili gotovo perfektan izgovor engleskog. Doista, da ne znate o kome se radi i otkud je glazbenik, vjerojatno ne biste ni pomislili da je iz Hrvatske. Moj naklon ide i glazbenicima koji su sudjelovali u snimanju. Ako volite folk (mislim na engleski i američki, ne balkanski) i izvođače kao što su Cat Stevens, James Taylor ili Jim Croce – vjerujem da će vam se svidjeti i Fallen Down Moon. Ja si želim njegov koncert u Zagrebu prvom prilikom!

The Sepia Sisters – Space Junk Cassette / B-Sides

Samostalno izdanje

Jako volim to što radi Filip Majdak, a The Sepia Sisters mi je njegov najdraži glazbeni projekt (ostali projekti su Under Nihilo i Tkivo). Ovo je materijal koji sadrži demo snimke i B-strane službenog albuma Welcome To Palm City objavljenog u proljeće 2019. godine (još jednog bisera o kojem se premalo zna). Kako The Sepia Sisters, koje uz Majdaka čini Maja Kolarić, rade na novom albumu u koji se ovaj materijal ne uklapa, odlučili su nam ga dati na slušanje. I drago mi je da su to učinili, jer mi njihov groovy, plesni, mračni synthwave baš treba da me malo prodrma, a čak i njihov „otpad“ zvuči suvislije od mnogočega drugog što nam nudi naša glazbena scena.

 

Them Moose Rush – Dancing Maze

Dostava zvuka

Moram priznati da mi je trebalo vremena da skužim Them Moose Rush. Ne u smislu da ih primijetim, već da ih shvatim. Da budem potpuno iskrena, ponekad od silne količine informacija i glazbe koju čujem (a vjerujte mi, radi posla moram poslušati i mnogo toga što je jako daleko od mog glazbenog senzibiliteta, pa se moram „liječiti“ već dobro poznatom glazbom koja mi je draga), nemam strpljenja za nešto kompleksno. Tako sam i na Toolov Fear Inoculum isprva odmahnula rukom jer nisam bila adekvatnog raspoloženja, pa mi je na koncu postao jedan od albuma koje sam prošle godine najviše „izvrtila“. Nije mi namjera uspoređivati Them Moose Rush s Toolom, samo objasniti zašto su mi tek sada „sjeli“. Mea culpa. Dancing Maze vas od samoga početka pogodi grooveom, ali potom zatraži vašu pažnju i koncentraciju. Drago mi je vidjeti rastuću potporu na Bandcampu, a uvjerena sam da se radi o albumu koji će biti jaki konkurent za sam vrh liste albuma godine.

Karlo Lugarić – Sedam godišnjih doba

Samostalno izdanje

Karlo Lugarić je jedan od onih rijetkih glazbenika koji na svom Facebooku lijepo navedu gdje sve sviraju, pa se mi novinari ne moramo previše mučiti poloviti informacije. Hvala mu na tome. Lugarić tako svira i u ansamblu JeboTon, i u Peglici i Komandosu, i u Psećoj plaži, i u bendu nemanja, a još je stigao snimiti ovaj instrumentalni solo album. To, valjda, ovako usput. Šalu na stranu, ovaj album mi je došao kao svojevrsna terapija nakon silnih šokova koje mi je priredila ova godina. Album je to za bilo koje doba dana ili noći, bilo koje godišnje doba, kao zraka sunca ili nježan vjetrić, po potrebi. 

 

 


Vrijedni spomena

Ne mogu zanemariti još nekoliko albuma koji su u glazbenom smislu na dobrome tragu i gušt su za slušati, samo možda kod mene baš nisu pogodili u metu, no svakako mogu uvidjeti njihovu kvalitetu i potencijal. Tu su i neki albumi koji mi konceptom ne ulaze u konkurenciju za album godine, ali ih također smatram vrijednima pažnje.

Tone Tuoro – Shit U Ain’t Hurr

JabbaTon Records

Prvi album zanimljivog lika, hip hop glazbenika, MC-ja i producenta, koji je rođen i odrastao u Amsterdamu, a živi na relaciji London – Zagreb.

Šporkestar – Bumbarova subota ujutro

Samostalno izdanje

Minijaturni EP splitskog Šporkestra, s tri funky jazz i blues skladbe, koje vraćaju optimizam.

Zvonko Špišić – Best of Collection

Croatia Records

Kompilacija ponajboljih pjesama našeg svestranog umjetnika i jednog od suosnivača Zagrebačke škole šansone.

Black Gauge – Underhill

Samostalno izdanje

Projekt downtempo elektroničke glazbe koji su osmislili američki producent i DJ DF Tram i hrvatski eksperimentalni glazbenik Willem Vili Miličević.

Koolade – Leaving you

Samostalno izdanje

Koolade ovim low-fi, chillhop EP-jem pokazuje nam da prekidi mogu istovremeno zvučati melankolično i skoro pa optimistično.

The Grey Willow – Snapshot EP

Samostalno izdanje

Prvi EP Tomislava Franje Šuška, glazbenog producenta i basista grupe Vatra, koji predstavlja kolekciju starih i novih ambijentalnih skladbi, kao soundtrack stanja uma.

Under Nihilo – Juxtaposition

Samostalno izdanje

Solo projekt Filipa Majdaka u kojem se isprepliće ambijentalna, chillwave, trip hop, psychedelic i industrial glazba.

Beat Gates – Slapnuts

Samostalno izdanje

Još jedan low-fi, chillhop album, zagrebačkog hip-hop i drum’n’bass producenta, čiji rad svakako želim više proučiti.

Seed Holden – Soldier On

Samostalno izdanje

Folk rock album valpovačkog kantautora s berlinskom adresom, koji se skoro nije desio jer je autor razmišljao o tome da se prestane baviti glazbom. Drago mi je da se predomislio.

Ivo Vičić – Mountain River In Spring

Samostalno izdanje

Autor albuma nije glazbenik, ali je snimio album najljepše glazbe i zvuka iz prirode: ptičica, rijeke, potočića, kiše, grmljavine i svega što možete čuti u šumi u proljeće.

Andrej Laseech – Deserve Your Love

Samostalno izdanje

Funky i jazzy disco EP pulskog glazbenika Andreja Lasića, nominiranog za nagradu Ambasador, koji je u svom radu najviše inspiriran house glazbom iz New Yorka, Detroita i Chicaga.

pocket palma – Drop of Comfort Sessions

Aquarius Records

Skup obrada objavljenih u prvoj sezoni (ili prvome valu?) prekrasnog i utješnog audiovizualnog projekta koji su osmislili i realizirali Luka Vidović (pocket palma) i snimatelj Benjamin Strike.